Wednesday, February 11, 2009

Gulaš i sladak kupus



Pre nego sam stigao ovde čvrsto sam odlučio da porušim predrasude, kako sopstvene, tako i većine ljudi koje poznajem, o specifičnoj američkoj slatko-masno-proteinsko-ko-zna-čime-pelcovanoj brzoj ishrani, u nji'ovom narodu popularno zvanoj junk food. Moram priznati da sam za sada na dobrom putu jer sam se uverio da ovde i pored takve ishrane, koja se nudi na svakom koraku, postoji veliki izbor kvalitetne hrane sa cele planete. Glavni problem je u tome što ljudi nemaju vremena da se posvete pronalaženju a potom i spremanju dobre i zdrave klope. Ali kad bolje razmislim ni kod nas nije mnogo bolja situacija, jer je i gomila ljudi u Srbiji zatrpana obavezama i svakodnevnom jurnjavom za pukim preživljavanjem i uglavnom se hrani po pekaram, pljeskavičarnicama, a od skoro, gotovim jelima na meru po MAXI-jima, što se opet svede na brzu i nezdravu ishranu.
Po ovdašnjim piljarnicama (čitaj: megalomanski supermarketi) može se naći veliki izbor organske hrane za koju garantuju da nije genetski modifikovana fauna, odnosno flora tretirana raznim pesticidima. Najbolji garant za to su novčane kazne, megalomanske poput samih supermarketa. Moj najveći problem koji imam u takvim prodavnicama je tzv. "prokletstvo izbora". Ispred rafa sa uljima stajao sam 10-ak minuta jer nisam mogao da se odlučim za ono "pravo", a kada sam posle mukotrpnog izbora pomerio pogled udesno i video nepregledni niz egzotičnih maslinovih ulja, samo sam zažmureo i brže-bolje odgurao "potrošačku korpu" ka kasama na kojima se konstanto čuje iritirajući zvuk bar kod čitača, koji me neverovanto podseća na telegraf (bar da je) kodiran morzeovom azbukom.
U želji da se zdravo hranimo i ne nabacimo ekstra kilograme (ili po američkom pounds) počeo sam i da kuvam. Moram priznati da to i nije baš toliko teško, naročito kad se ima Google umesto Džejmija Olivera (jer kako poslovica kaže: "Ko nema u vuglu ima u Googlu"). Sve sve, al' na kraju opet ništa bez skype-online-cyber-keva saveta i naravno, žene kao glavnog kulinarskog vodiča kroz nepoznatu mi galaksiju. Na kraju krajeva, kad se spetljam, snalazim se starom dobrom i više puta proverenom metodom improvizacije. Kako god bilo, baš sam ponosan na svoj prvi slatki kupus i gulaš (ne baš tako zdrav al' opako ukusan). Mada, tek planiram da iskoristim neverovatan izbor različitih začina i otkrijem čari orijentlalne, a naročito teksaško-geografski bliske meksičke i karipske kuhinje.

A kako još protiv sopstvene maksimalne gornje granice zabeležene na njihovoj pounds-koj vagi?

Pa da, otrčah na trčanje ...

10 comments:

  1. bravo, shone, ovo vrhunski izgleda - i dzejmi bi se postideo ;)

    ReplyDelete
  2. bravo sone, evo da se i ja ukljucim.
    imala sam i ja slicne probleme, dileme kada sam dosla u ameriku.....
    potpuno se slazem da postoji niz predrasuda o hrani u americi..i potpuno se slazem i podizem na jos visi nivo, da je hrana ovde fantasticna!

    a to je pre svega zbog toga sto je amerika potrosacki raj i ima sve za svakoga + najrazlicitije hrane iz celog sveta.
    kad smo kod toga, potrazi egg noodles-obicno se nalaze u delu supermarketa gde je jevrejska hrana. jos jedan orijentir je da je medju rafovima gde su istocnjacke noodle od pirinca. egg noodles su nasi rezanci za supu. ako ti trebaju kore za pitu, obicno se nalaze u zamrzivacima za testo. i zovu se FILO.
    u konzervama imas izrendan kiseli kupus, od koga se pravi apsolutno fantastican podvarak. pritom ne moras nista da seckas.
    ima neki italijanski proizvodjac, kada kupim sledeci put, recicu ti ime firme, koji pravi pecene paprike u ulju. ko bog. samo dodas belog luka i persuna i divotica.
    moja jedina primedba je-paradjiz. u spermarketima nikada nije dovoljno zreo, da bi bio onako srpsko-avgustovski sladak. i to je opet iz tehnicko-ekonomskih razloga. prevozi se na daljinu i onda moraju da ga uberu dok jos nije zreo da bi preziveo dovoljno dugo i bio isplativ. uz to paradjiz je plod osetljiv, tako da je bolje da se prevozi dok je jos cvrst i zelenkast.
    za razliku od tog iz supermarketa, imas od okolnih farmera, ali ti trebaju kola da bi dosao do tamo i ko ce na kraju da ide samo zbog paradjiza :)
    letos su nasi prijatelji bila u virdzniji na nekoj farmi, cini mi se, bas u avgustu. doneli su volovsko srce koji mi je pobudio uspomene iz detnjstva i odlazaka na selo. tako da ima i toga, ali zahteva petljanciju.

    najvaznije ti je da, obzirom da genetski modifikovana hrana i nije toliko "opasna" a nekada i ukusnija :) moja prijateljica kaze ovde :" uhh, sto volim ove genetski modifikovane jagode, onako cvrste, socne i slatke", da biras meso.

    meso moze da bude nevidjeno sranje, jeftino, masovno proizvedeno, a zivotinje kljukane antibioticima. obavezno, ako mozes da nadjes tamo whole foods, kupuj meso kod njih. prvo fantasticno je. drugo, sertifikovano nema antibiotika, human growth hormona, zivotinje su hranjene prirodnom ishranom i u free range varijanti. sto je sigurno mnogo bolje nego bilo sta sto moze npr da se kupi u srbiji-sem ako nemas nekoga na selu pa da ti zakolje njegovo svinjce, ili koku.
    toliko za sada. ako imas nekih pitanja o hrani, just shoot.
    mari

    ReplyDelete
  3. ne znam zasto sam izsla gore kao masha???
    mislim, tako me samo porodica zove!!!
    kakava je ovo zona sumraka?!
    ili sam ja potpuno tehnicki nepismena :)

    ReplyDelete
  4. Srecno Shone. Koliko ja znam da bi se dvoje zdravo hranili u Ameriki potrebne su tri plate.

    ReplyDelete
  5. @ djenka.
    ne mora da znaci. moj muz i ja se hranimo super od jedne plate, doduse dobre plate. zdravo meso je skupo, slazem se.
    ali ja sam pre neki dan kupila npr. pola kg borovnica za 2$. na snizenju. imas snizenja, i tako kupuje npr sveze voce, povrce. jednostavno drugacije koncipiras ishranu. umesto breskvi koje su skupe jedes ananas koji je dzabe. itd. druga varijanta je da kupujes neku zamrznutu ili polupriremljenu hranu. to nije junk food, zato sto imsa razna jela od povrca, raznu drugu organsku hranu koja je tako pripremljena i zamrznuta. bas kao sto su nase mame kuvale nedeljom nekoliko ruckova i zamrzavale ih. a u americi je sve sto je pripremljeno jeftinije-zato sto je sam proces jeftiniji, jednom ga napravis i stoji u zamrzivacu. ne moras da imas dobavljace koji ti dovoze svezu hranu.
    i tako....
    npr ja sam na istocnoj obali i ovde je morska hrana jeftina. shrimpovi svezi su ultra jeftini. losos, tuna je jeftinija nego u bgd-u. sada mi pada na pamet i korijenader-dobijes zbun za manje od 1$.
    preorijentacija i pametno kupovanje. nista gomilanje po friziderima i spajizima kao u srbiji :)

    ReplyDelete
  6. Ovde u Kvebeku je stos da preko odredjenih udruzenja malih farmera dodjes korpe org. voca, povrca i mesa. Ti platis unapred (moze i na rate) i dobijes korpu par puta mesecno koju pokupis na odredjenom mestu.

    A za Srbiju me bas interesuje koliko je potrebno za zadrvu ishranu, znam samo da sam se sokirao od cena u prodavnicama u beogradu u julu :(

    ReplyDelete
  7. Eh, ja sam ovde jedno vreme pokušavo da se zdravo hranim, ali polako posustajem. To zahteva dosta odricanja i discipline. Ako imam izbor da ustanem ranije da bi sebi spremio doručak ili da ostanem da se izležavam u krevetu i pojedem nešto s nogu, ponekad druga opcija deluje dosta primamljivije. :)

    ReplyDelete
  8. hey shone!

    dodji danas oko 7 u Agora caffe na Westheimer St. Bice tu par ljudi koje sam nedavno uopznla iz Beograda.

    POzz, Milena, drugarica Jelene Ilic
    stosicmil@gmail.com

    ReplyDelete
  9. preporuka u monetima manja inspiracije
    http://www3.serbiancafe.com/kuvar/

    ReplyDelete